40. nedelja trudnoće i bez porođaja
Kako počinju prve sedmice trudnoće, možda ćete se zapitati kada se očekuje da će se vaša beba roditi. Uobičajeno je da se osjećate malo zabrinuti zbog ovoga, ali nema potrebe da brinete previše. Važno je znati da predviđanja o tačnom datumu rođenja često nisu potpuno tačna. Zaista, čini se da je mali procenat, oko 10% dece, rođen tačno na očekivani datum, dok su ostali rođeni pre ili posle ovog datuma.
Većina porođaja se dešava između 37. i 41. nedelje trudnoće. U slučajevima višestrukih trudnoća, kao što su blizanci, porođaj se često dešava prije 37. sedmice. Datum kada je doktor zabilježio porođaj je samo procjena i može se promijeniti u zavisnosti od rasta i razvoja vaše bebe tokom trudnoće. Uglavnom, porođaj se dešava prije 42. sedmice.
Međutim, neki slučajevi mogu preći 42. sedmicu trudnoće, iako je to rijetko. Dakle, nije neuobičajeno da ste u XNUMX. sedmici i još uvijek čekate da počnu znakovi porođaja.
Razlozi kašnjenja porođaja do 42. sedmice trudnoće
Konkretni razlozi koji dovode do izostanka normalnog porođaja i kašnjenja porođaja još nisu jasni. Smatra se da najistaknutiji faktor može biti greška u određivanju datuma prekida trudnoće. Ovaj datum se često izračunava na osnovu datuma prvog dana posljednje menstruacije, ali ova metoda se može suočiti s nekim izazovima, uključujući:
- Trudnica zaboravlja tačan datum poslednje menstruacije.
– Poremećaji u redovnosti menstrualnog ciklusa i njegovih različitih perioda.
– Neobavljanje ultrazvučnog pregleda tokom prvih dvanaest nedelja radi utvrđivanja veličine materice, što utiče na tačnost procene.
Osim toga, drugi faktori mogu povećati kašnjenje prirodnog porođaja, uključujući:
- Biti prva trudnoća žene.
- Odgođeni prirodni porođaj kod prethodnih porođaja trudnice.
-Fetus je muško.
- Trudnice su gojazne, sa indeksom tjelesne mase 30 ili više.
– Prisustvo problema sa placentom ili fetusom, iako su to neuobičajeni uzroci.
- Poodmakloj dobi trudnice.
Ovo su neki pokazatelji koji mogu utjecati na vrijeme porođaja i uzrokovati odlaganje prirodnog porođaja. Razumijevanje ovih faktora pomaže u boljoj pripremi za porođaj.
Komplikacije nepostojanja normalnog porođaja i odgođenog porođaja
Kada se porođaj odgodi, javljaju se brojni izazovi i zdravstveni problemi koji mogu utjecati na majku i fetus. Među ovim problemima, fetus se može suočiti s poteškoćama zbog svoje povećane veličine, što povećava mogućnost pribjegavanja carskom rezu. Također, fetus može biti izložen riziku od razvoja hipoksije, što može uzrokovati ozbiljne komplikacije tokom porođaja.
Osim toga, povećava se rizik od smanjenja količine amnionske tekućine, što smanjuje sposobnost fetusa da pravilno raste i može dovesti do gubitka težine. Takođe postoji povećan rizik od niskog nivoa šećera u krvi, jer fetus troši svoje zalihe glukoze.
Druga moguća komplikacija je povećan rizik od aspiracije mekonija, stanja koje prijeti fetusu udisanjem tvari koje mogu oštetiti njegova pluća. Također postoji povećan rizik od razvoja trajne plućne hipertenzije, jer se protok krvi preusmjerava iz pluća, sprečavajući ih da dobiju adekvatan kisik.
Ove komplikacije komplikuju zdravstveno stanje fetusa i majke, zahtijevaju daljnju medicinsku njegu i praćenje.
Šta se može učiniti da se medicinski prevaziđe nedostatak prirodne radne snage?
U nekim slučajevima kada se prirodni porođaj ne dogodi spontano, doktori pribjegavaju različitim tehnikama kako bi stimulirali porođaj. Jedna od ovih metoda uključuje upotrebu određenih lijekova koji omekšavaju i proširuju cerviks kako bi se olakšao proces porođaja. Liječnici također mogu prerezati amnionsku vrećicu, što uzrokuje curenje tekućine i može stimulirati početak prirodnih kontrakcija.
Osim toga, koristi se postupak poznat kao odvajanje amnionske vrećice od zida materice, koji pomaže u stimulaciji hormona koji ubrzavaju početak porođaja. Također, hormon oksitocin se može primijeniti intravenozno, što stimulira majčinu matericu da počne kontrakcije i pomaže ubrzavanju procesa porođaja.
Šta treba učiniti kada bebin porođaj kasni?
Prvo, mekoća i proširenje grlića materice, jer ljekar može propisati lijekove za omekšavanje i proširenje grlića materice s ciljem olakšavanja porođaja. Ovo se također može učiniti korištenjem katetera opremljenog balonom koji se može naduvati kako bi se proširio vrat.
Drugo, doktor može odvojiti membrane amnionske vrećice prolazeći prstom ispod poklopca vrećice u blizini fetusa. Ovo je poznato kao uklanjanje membrane, jer je vrećica odvojena od cerviksa i zida materice.
Treće, doktor može puknuti amnionsku vrećicu ako je još netaknuta, praveći mali otvor pomoću plastične kuke kako bi omogućio da plodna voda iscuri.
Četvrto, upotreba lijekova koji stimuliraju kontrakcije kao što je oksitocin, hormon koji stimulira kontrakcije materice neophodne za početak porođaja.
Doktori u bolnicama, u okviru porođajnih jedinica, koriste ove metode kako bi ubrzali proces porođaja i osigurali sigurnost majke i djeteta.
Mogu li čekati da porođaj počne prirodnim putem?
Priprema grlića maternice za porođaj odvija se prirodno, što doprinosi da proces bude siguran i udoban. Međutim, medicinska intervencija može biti neophodna za stimulaciju porođaja ako postoji zabrinutost za zdravlje majke ili fetusa, ili ako trajanje trudnoće premašuje navedeni datum za dvije sedmice.
Kašnjenje od dvije sedmice izaziva zabrinutost jer prekoračenje od 42 sedmice trudnoće može dovesti do niske plodove vode, što povećava mogućnost suočavanja s problemima poput carskog reza, ili komplikacijama tokom porođaja zbog velike veličine fetusa, pored rizik od rođenja djeteta sa zdravstvenim problemima zbog udisanja fekalnih materija.
Mogu li zatražiti izborno uvođenje u rad?
Proces izazivanja porođaja ima za cilj da prekine trudnoću i primi bebu u sigurnim uslovima, posebno za žene koje žive daleko od medicinskih centara ili imaju prethodna iskustva sa brzim porođajima. Doktori se uvjeravaju da je trudnica navršila minimalno 39 sedmica trudnoće prije nego što pređu na ovaj korak, kako bi se smanjila mogućnost da fetus bude izložen zdravstvenim problemima.
Nedavna istraživanja podržavaju izvođenje indukcije porođaja u 39. ili 40. sedmici za majke s niskim rizikom trudnoće. Ovaj period trudnoće je povezan sa manjim rizikom od rađanja mrtvorođene ili velike bebe, ili da je majka izložena visokom krvnom pritisku. Odluka o izazivanju porođaja mora se donijeti u potpunom dogovoru između liječnika i majke kako bi se osigurao najbolji mogući ishod i za majku i za bebu.